Adnan Hajrulahović HAAD

dana Jul9 2013

Poznati modni dizajner iz Sarajeva Adnan Hajrulahović iza kojeg stoji modni brend HAAD važi za jednog od najuspešnijih modnih dizajnera na našim prostorima. A njegovim  kreacijama su se oduševile i mnoge poznate ličnosti kao što su australska pjevačica Kylie Minogue, stilista ikone Madonne Karlos Kastiljano, Angelina Džoli i druga poznata lica. Dobitnik je internacionalne nagrade pod nazivom Asian link“ na SFW-u 2005 godine. U oktobru 2009. objavio i svoju prvu knjigu „Tokovi Tame“.

Kako je nastao pseudonim i modni brend Haad?
Tražeci definiciju sebe, definisao sam Haad. Haad sam ja, moj pogled na svijet, moj izraz. Haad je simbioza, boga podzemlja, arapskog vladara i španjolske urođene magije. Takođe to su i inicijali mog imena i prezimena. Haad dolazi iz tame i nudi svjetlost. Iz crne vadi spektar boja koje bez crne ne bi bile tako vedre i intenzivne. Haad je način na koji gledaš život i modni brend koji nudi identitet.

Kao vip gost i jedan od žirija ovogodišnjeg  SCF – a ( Spli City Fashion) kakav su utisak ostavile kolekcije mladih dizajnera na tebe koje su tamo prikazane i po čemu se pobednica Maja Podrug izdvojila od ostalih?
SCF za mene je veoma interesantno iskustvo, kao za izlagača ali i kao člana žirija. Volim se sresti sa kolegama i strukom, razmjeniti informacije i viđeti sta mladi dizajneri rade. Nekako uvijek imam osjećaj da smo mi u ovom našem “balkanskom” mentalitetu osujećeni te stručne kritike i razmjene informacija i da je običaj da se u našoj struci kolege ne druže, što je jako tužno. Samo komunikacijom struke se pomjeraju granice. Nažalost u svim našim fildžan državicama tekstilno i modno tržište je devastirano i iscjepkano, tako da manifestacije poput SCF mogu dati lijepe rezultate ukoliko se budu njegovale i pravilno usmjeravale. A što se tice pobjednice natjecaja, Maje Podrug, za mene ona je kompletan dizajner zreo za rad, i zašto takvim ne pružiti šansu da napreduju. Imala je serioznost u pristupu, dobru tehniku, kreativnost i produkcijski je sve to složila. Bilo je tu još dobrih dizajnera ali uvijek neko mora pobjediti. Ostalim sve to treba biti odskočna daska da se nastave truditi i raditi dalje.

Imaš 33 godina i već važiš za svestranog umetnika i za jedanog od najuspešnijih modnih dizajnera BiH, kao modni dizajner pored svih uspešnih kolekcija koje važe za jedinstvene, kreativne i neponovljive, autor si i knjige ” Tokovi tame”. Sledi jednostavno pitanje – kako si sve to ostavrio do sada i šta je tajna tvog uspeha?
Rad rad i samo rad. Ja radim 24 sata dnevno. U svim svojim životnim aktivnostima ostajem budan i koncentrisan. Često se budim iz sna da zapišem nešto. Dok vozim kreiram, dok kreiram pišem. U igri sa djecom nalazim rješenja za ne rješive situacije. U vremenu koje provodim sa suprugom i porodicom stvaram i usmjeravam moje kreacije. Uvijek šta god da radim moje umjetnosti su tu. Na koncu umjetnost i jeste način na koji imas interakciju sa svjetom i nacin na koji vidiš svijet, a rad je moj bjeg od surove stvarnosti i prolaznosti. Rad je možda ružna riječ. Adekvatnije rečeno, aktivnost stvaranja je moj način opstanka i prilagodbe mene kao individue u društvo. Uvijek imam osjećaj da je život prekratak, koliko god da traje, da se uradi sve ono što čovjek želi. Tokovi tame, to je ciklus, period sazrjevanja, pretocen u poeziju. Jedan segment mog postojanja. A oduvijek sam sanjao veliku farmu, prepunu životinja, na periferiji grada, prirodu, olovku i papir. Sanjao sam da ću tako provesti život, kao pisac. Ali život se usmjerio na drugu stranu, pisanje mi je ostao hobi a zanimanje modni dizajn. Suprotno od mojih snova u fokusu društva i medija. Ali eto danas mogu reži da sam modni dizajner koji je po vokaciji pisac.

Šta je to što te  održalo svih ovih 10 godina na modnoj sceni, da ne kažem “ šta je to što te inspiriše” jer znam da tu frazu ne opravdavaš?
Ovo je možda čudno pitanje jer iziskuje čudan odgovor. Inat. Iz inata sam napravio karijeru. Da pokažem da nijedan sistem nijedna družtvena promjena i situacija ne može osuditi pojedinca na propast. Iz inata i otpora sam stvorio Haad i gradio ga i dalje gradim i jacam. Taj početni bunt prerastao je u strategiju, i kakva god situacija bila, moja odluka je ići naprijed. Ne postoje prepreke, samo malo komplikovanija rješenja. Život pa i posao je slagalica, pobjede oni strpljivi koji se znaju igrati. Izazov je pokretač mnogih projekata koje sam do sada radio. Volim se kockati sa životom. A na koncu opstao sam svo ovo vrijeme, zahvaljujući mojim klijentima, onima koji su kupovali i kupuju moju modu, na taj način investiraju u moj rad i ja rastem. Prosta filozofija. Dizajner je velik onoliko koliko ga ljudi nose. Sve ostalo je marketing. A ja sam velik, jer srećem svaki dan ljude u mojoj odjeći, gdje god da se okrenem. Ali me to nije uobrazilo nego me tjera da budem bolji da opravdam njihovo povjerenje. A život ili imaš ili nemaš u sebi. Ja imam. A inspiracija je opravdanje ljenim da ne moraju radit svaki dan. Život je energija i samo je treba pustit da teče.

Otac ti je bio zlatar, deda frizer, drugi deda krojac, a ti si studirao građevinski fakultet. Šta je to što te je okrenulo modi i dizajniranju,jesu li to geni ili je u pitanju nešto drugo?
Još davno, pokušavao sam sebi objasniti šta je to sto nas definiše i orjentira. U modi sam se našao slušajno ali sam shvatio da je to jedini prirodni slijed kroz moju genetiku. Pripadam trećoj generaciji moje porodice koja se bavi ljepotom i uljepšavanjem i treća sam generacija u mojoj porodici čiji alat su makaze. Imao sam kolekciju pod nazivom Makaze, koja je za temu imala simbiozu mojih predaka i mene. Na građevini sam naučio da mi nikako ne idu ravne crte od ruke, da ipak krivulja tjela ljepše pada. Ali su mi znali reći, profesori s građevine, naknadno, da su moje haljine konstruirane a ne dizajnirane. Može biti. Ne zamaram se previše time. A sve što uzmem u ruke ide mi od ruke. Mislim da čovjek ne mora i ne treba provesti život radeći samo jedan posao. Mogućnost promjene daje živost i krepost životu.

Posebnu pažnju privukao mi je naziv tvoje kolekcije “San o Katarina” Kako je nastala ova kolekcija?
San o Katarini ( Kosaca) je jedna velika priča o Bosni nekad i sad, istoj i ne promjenjenoj, mogu proći vjekovi ali sve drugo osim datuma ostaje isto. Katarina je nezvanično posljednja bosanska kraljica, žena čija životna priča je filmska i u isto vrijeme ironična i tragična. Bilo mi je zanimljivo razmišljati o njoj i pretočiti je u modnu reviju u kojoj sam imao i operu i glumački dialog i balet a na kraju i par modela da opravdaju reviju. San zato sto sam radio modernu kolekciju a ne kostim. Zanimljiva i duga priča. Ako želite da je ispričam onda trebam jedan interviju samo za tu priču. Bitno je reći da je kolekcija San o Katarini bila prikazana premijerno u Sarajevu, pa onda tri puta u Beču i trebala je biti prikazana u Beogradu al se tad desilo politički mnogo toga i jednostavno nije joj bilo suđena prezentacija u Beogradu. Neki drugi put sa nekom drugom kolekcijom desit će se i Beograd. 

Da li ti se dogodilo nekada  da celu kolekciju prodaš u jednom danu?
Ma u sve ove godine stalo je mnogo iskustva, i da se proda sve i da se ne proda ništa. Sve je to život i sve zavisi od mnogo faktora a na kraju je faktor sreće presudan. Dva puta sam prodao cijelu kolekciju u jednom danu. Jedan puta na Bolu u Hrvatskoj. Poljski tajkun je kupio čitavu kolekciju svojoj supruzi, bivšem modelu na poklon. te me još naknadno zvao da mu pošaljem dodatnu haljinu koja je na koncu završila kod Kajli Minog. I drugi puta u dalekom Bangkoku, reviju su nosile supruge diplomata iz cijelog svijeta, i svaka je kupila ono što je nosila al doslovno. 

Kako je vaša haljina završila kod  Andjeline Džoli?
Slučajno kako to u životu i biva. Jedan sam od rijetkih koji je imao mogućnost družiti se sa gospođom Džoli. Poslije premijere njenog filma u Sarajevu imao sam čast sresti se s njom i razgovarati. Moj stav bio je da Bosna ima mnogo toga za reći i da je vrijeme možda da kroz modu progovori a upravo ta naša balkanska mode je egzotična, nova i drugačija čitavom svijetu. I ako u praksi gospođa Džoli ne prima darove, dopustila mi je da joj poklonim moju knjigu i jednu od haljina iz kolekcije San o Katarini sa pripadajućim asesoarima LB Gold Line i rukavicama Evice Milovanov Penezić. Anđelina mi je obećala da će poseban dio vremena odvojiti promociji naše mode i vratiti se u Sarajevo po haljinu za neku od svojih premijera. 

Jedno prilikom  izjavio si  ” Moje vreme tek dolazi”. Prošlo je tri godine od tada. Šta je ono što je Haad radio do sada.
Mnogo toga. Toliko da se ponekad i ne sjećam mnogih projekata. Moji suradnici me ponekad podsjete nekom anegdotom na neki od njih. Kao dizajner proputovao sam svijet, izlagao na sve strane, imao vip i one stvarne lijepe klijente, radio sa velikim i malim kompanijama ali najveći uspjeh je definitivno to što i dalje radim i nižem uspjehe radeći modu i živeci samo od nje. Prije desetak godina za BH modnu scenu sam dao komentar da će vrijeme pokazati ko je ko, i tako je i bilo. Imena o kojim se tada pričalo danas se ne pamte. A treba prvo mnogo raditi za malo novca, a onda kad tako živiš koju deceniju dođe ono vrijeme kad možeš malo raditi i zaraditi mnogo. Ja još uvijek ulazem u svoj rad, i uopšte nije upitno hoću li nego kada pokoriti svjet svojim modnim  izrazom i brendom. Znam da sam rođen da ostvarim svoje snove, samo treba sanjati i raditi na tome da se isti ostvare. U mom slučaju ostvarenje uvijek malo zakasni al doše. S toga i dalje tvrdim da moje vrijeme tek dolazi…

Postoji li neki specijalni projekat na kojem trenutno radiš?
Naravno. Život je moj najveći projekt. Živim i svakog dana radim na njemu. A pored toga mnogo toga se uradi. Sala u kojoj je mnogo istine. A trenutno radim na dizajnu novih dresova za FK Sarajevo za europske utakmice i na jednom veoma bitnom projektu a vezan je za jednu jako posebnu haljinu o kojoj ću pričati kad za to dođe vrijeme a doćiće. I radim na novoj kolekciji haljina koje ću prezentovati pod kraj ljeta.

Sve je više uniformisanih, a manje ljudi sa stilom? Ko je glavni krivac ovakvom trendu, i šta za tebe predstavlja fraza “imati stila”?
Imati stila je ne kupovati trendovsku robu nego samo ono što se uklapa u vaš izraz i što vam stoji. Znati svoj vizualni identitet upariti s vašom osobnošću i biti svoj na svome. Sve je više uniformisanih jer sila marketinga mora prodati milionske količine jeftine aziske robe sakrivene iza velikih etiketa svjetskih brendova i to tako brzo jer nova kolekcija je tu već iduće nedelje. Ubijeni u pojam marketingom i trendom ljudi od usta odvajaju da kupe svaku krpu i da izgledaju trendi, samo što biti trendi ne znači biti moderan i imati stil niti to znači da ste dobro odjeveni jer najčešće sa trendom se fula. Kao dizajner ne pratim i ne radim trend, moje stvari su bezvremenske i uvjek će biti moderne jer prate potrebe čovjeka i zadovoljavaju njegovu estetiku.

Šta bi poručio mladim dizajnerimakako da ostanu svoji i da li postoji uopšte recept uspešnosti?
Ako ne budu svoji ne mogu ni opstati jer samo jedno vrijeme možete glumiti sebe i kraj. Ovako kad si svoj traješ jer ne lažiraš sebe. A za uspjeh nema recepta. Prvo šta je za koga uspjeh? Za mene je raditi to što volim i živjeti od toga. Za druge biti na naslovnici novina za treće tjelohranitelji, avioni, bazeni… recept ne postoji ali mislim da je  mojoj profesiji pored svih ostalih karakteristika presudno kakav ste č ovjek jer energiju ljudi prepoznaju i ona ih privlači vama i gradeći sebe idete dalje kroz posao. I osmjeh, on je presudan za uspjeh, šta god da želite, iskreni osmjeh je put ka sutra…

Za sam kraj …. emotivno ostvaren sa predivnom porodicom , uspešan modni dizajner koji se ne priklanja ni jednoj od mnogih struja koje deluju na modnoj sceni , ima svoj vlastiti Modni atelje i studio “Haad” koji zastupa firma Fashion & Style Factory . U čemu se još nisi ostavario i šta je ono čemu još težiš?
U mom narodu se kaže da je čovjek kompletan kad ima potomstvo, napiše knjigu i posadi stablo. E pa, zaista imam divnu porodicu, dvoje sjajne djece, sina Kijana i kćer Nadja (ne nađa) imam potpunu podršku supruge Edite u svemu što činim. A i profesionalno od nedavno ona je na celu firme Fashion & Style Factory kao direktor iste, ma da je i ona u svijetu mode odavno kao make-up artista. Iza sebe imam objavljenu knjigu. Ostalo mi je sad da sadim stabla i ostvarim onaj svoj djetinji san o farmi i imanju sa puno životinja i miru u kome ćemo moja porodica i ja uživati daleko od gradske vrve. Neka to bude univerzalna težnja a živ čovjek ima milion želja samo je pitanje da li ima potrebe da ih ostvaruje.

 

 

 

 

 

 




Bez komentara, Comment ili Ping

Odgovori na “Adnan Hajrulahović HAAD”


« Upoznajte Senku Kljakić

RSS revije

  • An error has occurred, which probably means the feed is down. Try again later.

Arhiv

po datumu

po temi

Predlozi

STYLERS predstavlja

Kategorije

STYLERS Facebook